Piše: Matea Vitik, edukacijski rehabilitator

*Na dnu stranice pronađite čitavu e-knjigu u kojoj edukacijska rehabilitatorica Matea Vitik detaljno objašnjava razojne faze dječjeg stopala, prohodavanja i donosi stručne preporuke obuće s ocjenama.

Prohodavanje je jedan od najvažnijih motoričkih razvojnih koraka kod beba za sve roditelje. Obično se javlja između 10. i 18. mjeseca života, iako svako dijete ima svoj individualni tempo razvoja.

Prohodavanje je proces u kojem dijete postepeno razvija sposobnost da se samostalno kreće i održava ravnotežu. Prve faze prohodavanja obično uključuju odizanje na noge držanje za predmete kako bi stabiliziralo. Nakon toga, će početi pokušavati stajati hodati uz podršku, krećući stranu lijevo desno.

Prateći razvoj ravnoteže i motoričkih vještina te pružajući sigurno okruženje i podršku, možemo pomoći djetetu da uspješno savlada vještinu hodanja. Od prvog odizanja na noge do prvih samostalnih koraka u prosjeku prolazi 3 mjeseca, iako neke bebe vrlo brzo odluče napraviti samostalne korake koji mogu biti puno nespretniji i nesigurniji od onih beba koje čekaju da budu u potpunosti spremne pa samo prohodavanje dolazi malo kasnije od očekivanog. 

Jednako kako beba prolazi nekoliko faza prohodavanja – od prvih ustajanja preko statičnosti pa dinamičnosti i mobilnosti sve do prvih koraka – tako i bebina stopala prolaze nekoliko faza fiziološkog razvoja stopala.

1. Rođenjem bebe imaju mekane i fleksibilne kosti stopala, a stopala su često savijena prema unutra i izgledaju ravna.

2. Tijekom prvih mjeseci kosti stopala počinju postupno jačati i stvrdnjavati se, a razvijanje se događa i kod mišića stopala. Beba počinje pokazivati refleksne pokrete stopalima i prstima.

3. U razdoblju od 3. do 6. mjeseca života beba počinje pokazivati veću kontrolu nad mišićima stopala, a na osjet podloge pod stopalima vrlo ju često pokušavaju gurati stopalima.

4. Od 6. do 9. mjeseca bebe žele biti sve mobilnije pa možemo primijetiti da se počinju povlačiti po podu koristeći pritom i stopala kojima se odguruju.

5. U fazi od 9. do 12. mjeseca života većina beba počinje pokušavati samostalno stajati i hodati uz podršku. U isto vrijeme kako beba nosi težinu na svojim stopalima tako će se formirati i koštano tkivo. Također, mišići stopala će se dalje jačati kako bi podržali te aktivnosti.

Bosonogo hodanje ima brojne prednosti za razvoj stopala. Kad hodate bosonogi, mišići stopala i nožnih prstiju se aktiviraju prirodnije i intenzivnije nego u obući. To jača mišiće, poboljšava ravnotežu i stabilnost te potiče pravilnu funkciju stopala.

Prednosti bosonogog hodanja dolaze i u vidu stimulacija osjetila na stopalima koje uključuje aktiviranje brojnih živčanih završetaka smještenih na koži stopala što ima značajan utjecaj na senzornu percepciju i funkciju stopala.

Bebe koje ne hodaju ne trebaju cipele osim kada izlaze iz doma, ali jednom kada dijete počne samostalno hodati trebat će cipele za zaštitu stopala.

Pogrešan izbor obuće može dovesti do deformiteta stopala zato je važno izabrati odgovarajuću obuću od samog početka.

Obuća za dijete treba biti odgovarajuće duljine, širine i dubine, a uzevši u obzir benefite bosonogog hodanja obuća koju odaberete za dijete treba biti širih dimenzija koje će pratiti prirodan oblik stopala. Isto vrijedi i za čarapice. Djetetovo stopalo u čarapama i obući ne smije biti stisnuto i sputano. 

Dječje cipele trebaju imati 4 osnovne karakteristike kako bi se njihova stopala razvijala zdravo i prirodno – kvaliteta i trajnost, fleksibilnost, podrška i struktura te prava veličina.